Mario Kožljan već je drugu godinu zaredom uspio razbiti glineni lonac kolcem i ponovo pobijediti. Nakon razbijanja glinenog lonca, slijedio je drugi dio igre, bacanje roga. Na događaju je sudjelovalo puno Barbanaca, ali bitno je spomenuti i najmlađe koji su navijali iz sveg srca. Na mlađima svijet ostaje, a tradicija se uči od malih nogu, stoga čuvar tradicije Elio Bastijanić ne mora brinuti za budućnost ove igre koja je zanimljiva i zabavna za sve uzraste.
“Ovim putem čestitamo pobjedniku, jer smo se uvjerili na licu mjesta da to baš i nije tako lako, budući da natjecatelj s povezanim očima, kolcem u ruci uz navođenje publike (koje često puta bude krivo) mora doći do rakljanskog glinenog lonca i razbiti ga.”, poručili su iz turističke zajednice Općine Barban.
Evidencija o ovoj zanimljivoj pučkoj igri vodi se od 1966., zapise čuva gospodin Elio Bastijanić, međutim igra je puno starija od tog datuma. I najstariji se Barbanci sjećaju da su je njihovi preci znali igrati. Nekad je bila rezervirana isključivo za mještane Barbana, dok je danas ipak otvorenijeg karaktera. Igra Capitacorno sastoji se od dva dijela.
Prvi je razbijanje glinenog lonca kolcem s povezom preko očiju, a druga bacanje drvenih štapova prema ovnovom rogu. Nekad se ispod glinenog lonca stavljao određeni iznos novca koji bi tada osvojio onaj tko bi lonac i razbio. Pobjednik prvog dijela igre započeo bi tada igru s rogom. Prvi bi bacio rog i izgovorio „capitacorno“. Drugi bi nastavljali za njime i pritom izgovarali šaljive nadimke sljedećeg igrača. Prozvani taj dan nije smio zamjeriti na izrečenim nadimcima.
Capitacorno se uvijek organizirao na “Čistu srijedu”, dan poslije Pusnog utorka, a lonac se razbijao jer je predstavljao simbol pusta. U loncu se kuhalo meso za taj dan. Time bi se najavila korizma.
(REX)