Manuela Diminić, djevojka je koja nas neprestano iznenađuje svojim sportskim uspjesima.
Skromna, vrijedna i uporna 17-godišnjakinja koja pohađa Ekonomsku školu u Puli, smjer poslovni tajnik, živi u mjestu Palion.

Još od vrtićkih dana kada je neprestano bacala lopticu, znala je da je paraatletika sport kojim se želi baviti.
U osnovnoj školi sudjelovala je na manifestaciji “Združena atletika”. Tada je sa asistenticom trčala 50 metara, a sudjelovao je i prijatelj iz razreda, što je bila dodatna motivacija.

Dvije godine za redom osvajala je brončanu medalju. U osmom razredu su povodom Dana osoba s invaliditetom 6.12.2022., u školu došli trener Ivan Radešić i paraolimpijka Jelena Vuković iz atletskog kluba za osobe s invaliditetom „Spektar Pula“ koji su joj predstavili paraatletiku.
Posebno pamti prvi trening koji je bio 14.9.2023., a prvo natjecanje na kojem je sudjelovala bilo je u Varaždinu 15.10.2023.
Mogućnost da osvoji prvu medalju imala je na dvoranskom mitingu u Zagrebu. Manuela je osvajačica brojnih medalja a posebno joj je drago zlato sa memorijalnog natjecanja koje se održavalo u Sloveniji.
Nedavno se vratila sa Tajlanda, gdje je na sportskim igrama mladih u paraatletici osvojila čak tri medalje. Uzbuđenje je bilo veliko, a jedan od najdražih trenutaka joj je onaj kad je konačno dobila medalju oko vrata, što je za Manuelu bio predivan trenutak koji će zauvijek pamtiti. Iznenađeni su bili i roditelji i trener jer su u konkurenciji bili natjecatelji iz Kenije i Indije.
Manuela se natjecala u disciplinama bacanje diska težine 1 kg, bacanje koplja težine 600 grama, bacanje kugle težine 3 kg, najvažnija medalja joj je srebro jer je to prvo srebro koje je osvojila.



„Trenirali smo u društvenom centru Rojc ali i na Tajlandu, iako smo tamo imali samo jedan dan za trening. Za bacanje kugle i diska smo trenirali kao i uobičajeno, a za bacanje koplja smo promjenili tehniku bacanja kako bi hitci bili ispravni“, kaže Manuela.
Najviše surađuje sa svojim trenerom koji ju i kad joj „nije dan“, potiče da trenira.
Ono što motivira našu Manuelu je uspjeh ostalih parasportaša, osvajača brojnih medalja.
Pitali smo Manuelu tko joj je najveća podrška. “Velika podrška su mi obitelj, prijatelji i trener. Pomogli su mi na način da su me podržavali čak i kad nije bio ostvaren rezultat dostojan mojih mogućnosti.“
Mladim sportašima poručuje da ih neuspjeh ne smije obeshrabriti jer je to sastavni dio sporta.
Ciljevi koje ima vrlo su jasni, u paraatletici želi osvojiti što više medalja, upoznati što više parasportaša i doznati njihove sportske priče. Jedan od najvažnijih ciljeva joj je završiti školu s odličnim uspjehom.
I za kraj, Manuela je poručila: „Osjećaj kad predstavljam Hrvatsku na međunarodnom natjecanju je poseban jer cijelom svijetu pokazujem koliko truda, rada i ljubavi je iza Hrvatskog dresa, a neopisivo puno mi znače čestitke i podrška koju dobivam u tim trenucima“.
Bravo Manuela! Čestitamo na svim dosadašnjim uspjesima i želimo još puno osvojenih medalja i uspjeha, kako na sportskom, tako i na privatnom planu.
(VB)