Budimo zahvalni za još jedan blagdan sjećanja na preminule – fra Zvonko Benković

sjećanja i blizine

uz humke dragih pokojnika.

Želio sam

na trenutak ponovno osjetiti blizinu dragih ljudi,

čuti dah iz njihovih pluća,

osjetiti bilo na vratu,

biti blagoslovljen

njihovom prisutnošću,

pogledima koji se raduju,

očima koje vole,

rukama koje su nosile,

srcem koje je ljubilo

ali ne bijaše

ni riječi,

ni zagrljaja,

ni osmijeha,

ni uzvraćena pogleda,

možda bi se nešto i dogodilo

da sam samo malo poskočio,

da sam pokušao ispružiti ruku prema nebu,

da sam mislio o ljepoti zajedništva što smo imali,

ali nisam imao snage,

gledao sam više prema zemlji

da se što manje vide orošene trepavice,

da drugi slučajno ne vide

jer kažem da sam dobro,

a iza toga mojeg dobra

duga je pauza

i tišina koja ne govori,

nepregledni cvjetni vrtovi,

beskrajne poljane svijeća

kao znakovi blizine,

molitva

kao most koji spaja s nebom,

blizina anđela čuvara

koji tješi

i zahvalnost Bogu za još jedan blagdan

sjećanja i blizine

uz humke dragih pokojnika.

ODMOR DUŠE – fra Zvonko Benković

(VB)